By / 25th March, 2015 / Uncategorized @hr / No Comments

history of vodice
Prva naselja razvila u zaleđu Vodica još u pretpovijesno doba. Naši korijeni i povijest su skriveni na obje strane ceste koja vodi u grad.
Danas Rakitnica, Mrdakovic, Pišća, Kamena i Okit su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima ljudi žive. Brojni materijali svjedoče o kontinuiranom životu na ovim područjima još od željeznog doba. Naselja proširene tijekom vremena, novi stanovnici stigao i nove kulture pojavila.

Važan trgovački put prošlosti kroz ovo područje, od Nadina do Zadra, duž koje su iznikla mnoga naselja. To je dokazano arheološkim istraživanjima u Dragisicii i Velike Mrdakovic. Ostaci predrimskog naselja i liburnske nekropole iz 4. stoljeća prije Krista nađeni su u Velika Mrdakovic mjestu. Bogati nalazi staklenih posuda – vjerojatno najvrijednija zbirka te vrste na cijelom teritoriju Rimskog carstva – govore o tome da je to značajno naselje, što će mnogi poistovjetiti s Arauzone da Plinije je pisao o tome.
U podnožju stranice je rimski ograđivanje, prirodna kaptaža koristila za sakupljanje kišnice, to jest, za opskrbu stanovništva pitkom vodom.
Na području Vodica, koji su rasprostranjeni u vodi i plodno tlo, oni koriste da rastu masline, vinovu lozu i višnje trešnje. Danas postoje samo ostaci rezidencije koje su nekoć smještene ljudi u poljima, bunari i lokve na kojima se napajala stoka.
U zelenilu obrađenih polja stoje velike kamene zidovi građeni u suhozidu, granice između parcela – svjedoče o dalmatinskom čvrstom duhu, volji, snazi ​​i inat. Bunje, stare tradicionalne građevine su nekad služile kao pastirski, kao sklonište od nevremena ili odlagalište za alat preživio tijekom vremena.
Poljoprivrednici, bogobojazni radišni ljudi podigli su crkve grobljima u blizini mjesta gdje su živjeli. U 1298., stanovnici Mrdakovica i Pišće podigli crkvu Svetog Ilije koja je posvećena tek 1493..
Susjedno naselje Rakitnica, spominje se 1251. godine kao dio imanja slavnih Šubića. Međutim, oni nisu počeli graditi crkvu sve do 1415., ali gradnja je ubrzo suspendiran zbog nekih sporova oko imanja.
Župa sv Ivana u Rakitnici osnovana je tek 1448. godine Oko 1509. godine na brdu iznad naselja, počeli su graditi Gradina, koja je još uvijek dobro očuvana i danas. Za izgradnju vapnenica, stanovnici su morali dati radnu snagu i pedeset dukata, a ostatak je trebao biti isporučen od strane plemića. Naime, još u 15. stoljeću kada se turskim osvajanjima počinje širiti u ovom području, mletačka vlast u Šibeniku donijelo propis osmatračnice tvrđave morao biti izgrađen na svim većim uzvisinama u blizini naselja osigurati utočište za ljude i što učinkovitije obrane.
Tu je zapis o jednom Mate Spironiću, “Bombardier” iz Šibenika, koji je došao služiti u Gradini, a branili dvorac i selo za punu godinu dana.
Kada su Turci zauzeli Skradin 1522., Rakitnica Parish postao dio slobodnog Šibenik biskupije.
Nakon izbijanja rata između Venecije i Turske u 1570. mletačke vlasti su poslali vojsku na Gradini. Međutim, Turci osvojili Rakitnicu već godinu dana nakon toga, a većina stanovnika pobjegla je u Vodice. Turci su ostali u Rakitnici i na Gradini, čak aga i dizdar. Turci su imali cijelo okolno područje na dlanu svoje ruke iz Gradine, sve od Murtera do Šibenika, te su počeli prijetiti obalna naselja sve više i više, uključujući i Vodica. Oni su čak pokušali osvojiti otok Prvicseveral puta. Šibenik je pokušao u nekoliko navrata osloboditi Rakitnicu, ali nisu mogli dohvatiti zgradu tako dobro utvrđeni.
U 1646., Turci su napali Srima i Vodice. Srimari pobjegao u Prvić nakon iscrpljujućih borbi, a turske snage postaviti kamp u njihovom naselju. Sada Vodice je u velikim problemima – Turski Rakitnica iza leđa, turska Srima istočno od njih. Ljudi Šepurine su se brodovima potiho vratili u Vodice tijekom noći, i kleknuo zajedno s ljudima iz Vodica prije njihovog ministra, fra Petar Mesalinic koji je imao raspelo u jednoj ruci i mač u drugoj, pozvao je na božansku pomoć Gospa: “Gospa, Kraljica Hrvata, osim naše selo iz ovog rata!” U zoru, Turci su napali iz Srime i Okit sa 4 000 konjanika pod vodstvom zloglasnog Ibrahim paše. Fortune ili nebu poslao brod trgovački vlasništvu Daulo Doto iz Zadra uplovljavanja u Vodicama koja jutra pomoći iscrpljenim braniteljima u posljednji trenutak. Vatra iz topova brodom na turske položaje smanjiti svoje snage na pola. Folk pjesnik Andrija Kačić Miošić opisao ovu bitku i hrabrost ljudi iz Vodica u svojoj knjizi pjesama.
Ipak, život nije došao na svega ratova i osvajanja. Ljudi su naučili živjeti zajedno u novim uvjetima, tako da kršćani i muslimani bili su često prijatelji i oženio jedni druge. Mir nije došao na ovim prostorima počelo se mir i turska vojska je u potpunosti poražen u blizini Beča. Malo po malo, normalan život je obnovljena nakon što je turska sila oslabila. Ljudi su počeli izlaziti na pustim poljima, bez straha, a neki preselili u stare stanove, ali većina ih je ostala u gradu. I uporni, poljoprivrednici još jednom je postao poznat po svojim višnje trešnje, maslinama i višnjama oni su se u Zadar na obradu.
Nastanak Vodica vezan je uz put su počeli graditi crkvu Svetog Križa u (u blizini današnjeg hotela Punta) u 1402. šibenskom arhivu od te godine spominje Vodice po prvi put: kmetovi iz Vodica je naređeno da se stavi na stranu dio njihove zarade za gradnju šibenske katedrale.
Bilo je samo nekoliko kuća na obali u to vrijeme. održan Sajam ovdje, gdje domaći poljoprivredni i zanatski proizvodi trgovalo se za one koji je stigao na brodovima. Ipak, Vodice je fenomen u jednom aspektu: one su izvozile pitku vodu do kraja 19. stoljeća. Uostalom, oni nisu razvijati u ovom mjestu zahvaljujući bunarima s boćata voda. Dvije od njih su sačuvani na središnjem gradskom trgu, u spomen na tradiciju i stare običaje.
Dobro nije samo mjesto gdje se dolazilo po pitku vodu i gdje se prala; svi društveni događaji dogodio tamo su se rađale ljubavi i ugovarali brakovi, ovdje se vodilo kolo i pjesme pjevale su se ljudi sastali su se i rastali, smijalo i plakalo.
Tijekom 15. i 16. stoljeća, veliki obrambeni zid je sagrađen oko grada s tri kule za zaštitu građanstva i kontrolu putnika u grad. Kuće naslonjene jedna na drugu, a ulice su bile tako uske da se kola jedva mogla proći. Neke ulice su bile tako uske da čak dvojica ne mogu mimoići. Bilo je lakše da se brane i protiv zime i neprijatelja koji način.
Prenoćište (badz-han, ili kako mi to zovemo, bazana) podignut pred gradskim vratima. Sajam posjetitelji su morali napustiti svoje konje i oružje ovdje, što se posebno odnosilo se na neprijateljskim Turaka. U 1878, nova zgrada je izgrađena na temeljima stare bazana, koja je sada smještena gradska knjižnica.
Kad je turska opasnost minula, zidine i kule su porušene, a kvalitetne kamene gromade poslužile su za gradnju stambenih zgrada. Nažalost, danas možemo pretpostaviti samo ako zidovi rastegnut i gdje su smješteni tornjevi.
Kula Ćorić i dalje stoji u središtu grada, izgrađen 1646. Kula nije bio podignut kao dio utvrde, – to je izgradila bogata šibenska obitelj Fondra kao svoju ljetnu rezidenciju.
Možemo zamisliti ostali tornjevi to sličilo. Stariji ljudi iz Vodica sjetiti Piga toranj koji je srušen nakon 2. svjetskog rata Drugi toranj je vjerojatno na Poljani, a treći na današnjem Hrvatskih Boraca ulici.
Veliki muo gradi se također 1646. godine Vodice još više gospodarski jačaju u to vrijeme. Grad pogotovo počela napredovati nakon konačnog odlaska Turaka. Sve više i više kuća su građene izvan gradskih zidina. Stanovništvo je počeo rasti, crkvica sv Križa postaje premala da bi primila sve vjernike. Odlučili su sagraditi novu župnu crkvu u središtu grada. Izgradnja je počela 1746. i trajalo do 1749. godine je poznati barokni graditelj Ivan Skoko. Zvonik je sagrađen pored crkve, rad Vicko Macanović iz Dubrovnika.
Godine 1891., Vodice postaju samostalna općina koja obuhvaća Dražice, Pišću, Okit, Rakitnicu, Stajice, Vrbice i Tribunj. Napreduju i jačaju kao gospodarsko i upravno središte.
Danas, Vodice su poznato turističko središte, najpoznatiji onaj u srednjem Jadranu. I to ne slučajno. To je bio slučaj otkad su se Vodičani odlučili za ovu granu privrede, dakle već punih pedeset godina.

Share with your friends...Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn

Leave a Comment